Da li je obožavanje Isusa u skladu s obožavanjem Krišne?

Zašto ne?
Ne postoji nesuglasica izmedu Oca i sina.

Medutim, pravi problem leži u tome da neka od ucenja Novog Zavjeta nisu uobicajena ucenja duhovnoga znanja. Njima su kasniji izvori površno prekrili ucenja Isusa.

Izgleda da je postojao jaz izmedu dvije skupine, obje na tjelesnoj razini, obje nesposobne da shvate transcendentalnu prirodu Isusove poruke.

Pavao je vjerojatno pokušao dokuciti Isusa koliko je najbolje mogao. Isto tako i skupina oko Jakova, Petra i ostalih.

Pavao nije imao grižnje savjesti što propovijeda drugaciji koncept od Isusovog:
"Uistinu, ako vam tko dode i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali, ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili, ili drugo evandelje od onoga koje ste prihvatili - takva lijepo podnosite. Smatram, eto, da ni u cemu nisam manji od "nadapostola"." (tj. Jakova, Petra i ostalih) (2 Korincanima 11:5).

Stoga bi Kršcanstvo koje mi poznajemo vrlo lako moglo biti odmak od izvornog Isusovog pokreta, a afirmirani suvremeni ucenjak Burton L. Mack opisuje ga kao "Kult Krista iz sjeverne Sirije i Male Azije"- ciji je Pavao mogao bio rjeciti zastupnik.

Cini se da su se Jakov i njegova skupina do neke mjere postepeno kretali natrag prema Židovstvu, s obzirom da se Jakov svakodnevno molio u hramu ("...obicavao bi sam uci u hram i cesto ga se moglo naci na koljenima kako moli oprost za ljude, tako da su njegova koljena postala tvrda poput devinih zbog toga što ih je stalno savijao u svojem obožavanju Boga..." - Euzebije, Povijest crkve II., poglavlje XXIII., 5-7).
S druge strane, Pavlova skupina sa svojom teologijom iskupljenja na križu i konceptom umiruceg Boga pretežito se temeljila na shvacanjima poganskih misterijskih kultova Mediterana i kretala se u vlastitom smjeru (osobito zanimljiv u tom pogledu je kult Boga spasitelja Mitre, koji slicno umire radi grijeha svojih sljedbenika).

Štoviše: teško je previdjeti odredene slicnosti s Posljednjom vecerom, uzevši u obzir da su oni koji bi sudjelovali u obroku u sjecanje na Mitru, takoder mogli sudjelovati u njegovoj smrti i uskrsnucu.

Nadalje je zapanjujuce da je Mitrin rodendan baš 25. prosinca, na Božic. Cak je i sveti dan tjedna za sljedbenike Mitre, Boga Sunca, nedjelja, a ne Sabbath, što su nesumnjivo slijedili Isus i njegovi sljedbenici.

Dok je jeruzalemska majka crkva razorena padom Jeruzalema 70. n.e., a neki od sljedbenika se izgleda povukli u Trans-jordaniju (poznati bijeg u Pellu) i kasnije postali poznati kao Ebioniti, Pavlovo je shvacanje preživjelo u nedostatku drugoga.
U vezi toga zamjetno je da su Ebioniti, prema opisu Epifanija iz Konstance (315.-403. n.e.) u njegovom Panarionu (poglavlje 30.), shvacali Isusa kao savršeno ljudsko bice, a ne Boga. Vjerovali su da se Isusa ne može slijediti ukoliko se ne odrekne jedenja mesa. Nisu vjerovali da je Isus roden od djevice. I proglasili su Pavlova ucenja herezom - a Pavla prvim apostatom (prvim otpadnikom od vjere).

Neki ucenjaci, poput Klausnera, pretpostavljaju da bi ucenja Ebionita vrlo lako mogla biti bliža ucenjima povijesnog Isusa.
"Medutim, utjecaj Židovskog Kršcanstva, usprkos cijelom desetljecu neosporne nadmoci, nije bio apsolutan i autor tog inovativnog dokumenta kojeg danas poznamo kao Evandelje po Marku, bio je ocito inspiriran teologijom Pavla."

S.G.F. Brandon kaže: "Smrt Isusa, štoviše, donijeta nam je ne kao nezgoda koja se može objasniti apologetikom Starozavjetnih citata, vec kao dogadaj od univerzalnog soteriološkog znacaja, koje nije moglo biti shvaceno od strane proslavljenih predstavnika Židovskih Apostola".

To je gdje je cijela stvar pukla i odijeljenje koje je temeljilo svoju Teologiju na osobi koja nikad nije upoznala Isusa uživo, odnosno Pavlu, krenulo je u vlastitom smjeru: Kršcanstvo koje poznajemo posljednjih 2000 godina.

Vratimo se na glavno pitanje: bi li osoba trebala odbaciti Isusa?

Nipošto. Mi vas samo molimo da otkrijete povijesnog Isusa. A moderna nauka ce vam pomoci u Potrazi da razvijete prosvjecenije shvacanje Isusa i njegovog ucenja.

Šrila Prabhupada, duhovni ucitelj Medunarodnog društva za svjesnost Krišne, rekao je: "Ukoliko osoba voli Krišnu, mora voljeti Gospodina Isusa takoder. A ukoliko osoba savršeno voli Isusa, mora voljeti Krišnu takoder. Ako kaže: "Zašto bih volio Krišnu? Voljeti cu Isusa", tada ne posjeduje znanje. A ako kaže: "Zašto bih volio Isusa? Voljeti cu Krišnu", tada takoder nema znanja. Ako osoba shvaca Krišnu, tada ce shvatiti Isusa. Ako osoba shvati Isusa, tada ce takoder shvacati Krišnu"
(Šrila Prabhupada - Razgovor u sobi s Allenom Ginsbergom, 12. svibnja 1969., Columbus - Ohio).

To je naš položaj.

  1. Uvod
  2. Tko je bio Isus?
  3. Da li su Isus i Krišna ista osoba?
  4. Da li je obožavanje Isusa u skladu s obožavanjem Krišne?
  5. Razlika izmedu Isusa i Krišne.

O autoru
2002 Klaus Peter Brinkmann