(c) painting by Gopal das

Isus i Krišna

by Klaus Peter Brinkmann

Uvod:

Prije no što reagirate na bilo što od ovog materijala, važno je da obnovite svoje znanje o skupu spisa koje nazivamo Novi Zavjet.
U skladu s time pokušat cemo predstaviti stanje znanstvenog istraživanja kroz proteklih 150-ak godina.

Što se tice Isusa, evo što nam govore neki prominentni znanstvenici:
Rudolf Bultmann: "Karakter Isusa, jasna slika njegove osobnosti i života, izblijedili su do neprepoznatljivosti."
"Doista smatram da sada ne možemo znati gotovo ništa u vezi sa životom i osobnošcu Isusa, s obzirom da rani kršcanski izvori ne pokazuju interesa ni za jedno od toga, štoviše fragmentarni su i cesto legende..."
Ernst Käsemann: "Zapanjujuce je upravo koliko malo (izvještaja o Isusu u Novom Zavjetu) se može nazvati autenticnim... povijesna osoba Isusa može se pronaci samo u par rijeci Propovijedi na gori, sukobu s farizejima, odredenom broju prispodoba i nekim drugim tekstovima."
Günther Bornekamm: "Pokušaj rekonstruiranja izvornog predloška Evandelja po Marku beznadežan je podvig..."

Kako trenutno stanje istraživanja Novog Zavjeta zvuci manje depresivno -- osobito s nedavnim napretkom americkih znanstvenika na tom polju - strucnjaci su opcenito postupno došli do uvjerenja da je ne više od 15 posto Isusovih rijeci iz Novog Zavjeta
zaista ono što je Isus rekao. Ostalo su Isusu pripisale nadolazece generacije teologa i pisara.

Drugim rijecima:
Novi Zavjet nisu napisali svjedoci.
Više se radi o tome da su cetiri evandelja postupno evoluirala, odražavajuci stavove raznih kršcanskih zajednica koje su postojale pocev od vremena kada je napisano Evandelje po Marku, oko 70. godine naše ere.

Najnovije evandelje, ono po Ivanu (125. n.e.), sada se smatra i najmanje autenticnim zbog pretjeranih kristoloških i gnostickih tendencija (R. Bultmann ga smatra jednim 'Tendenz Roman' tj. tendecioznom literaturom).

Što se tice evandelja po Mateju i Luki, napisanih nedugo nakon Markovog (oko 80.-85. n.e.), opce je prihvaceno da se oba ravnala po Marku, što se price tice.
Što se tice prakticki identicnog poucnog materijala u Mateju i Luki, a kojeg nema u Marku, znanstvenici su pretpostavili da su se autori oba evandelja ravnali po istom izvoru, a to je logia, oznacena s "Q" (od njemacke rijeci Quelle koja znaci "izvor"). Receno je da Q sadrži pismene ili usmene izreke Isusa, koje su mogle biti aktualne u doba sastavljanja sinoptickih evandelja (tj. onih Mateja, Marka i Luke).
Ova se pretpostavka, u svom najosnovnijem obliku, naziva "teorija dvaju izvora".
Stekla je znacajnu podršku pojavom Tominog evandelja (Nag Hammadi Codex, otkriven u Egiptu, 1945.), za koje se doista ispostavilo da je Evandelje Isusovih izreka - cime je demonstrirano postojanje žanra evandelja izreka.

Niti jedno od evandelja nije napisano u Izraelu;
sva ona odražavaju shvacanja kršcanskih zajednica u stvaranju, na raznim zemljopisnim lokacijama koje vec predstavljaju.

Stoga je u srcu ovog argumenta ideja da evandelja kakva smo svi poznavali, voljeli, gorljivo citirali i polagali svoju vjeru u njih - od jasla u Betlehemu do raspeca na Golgoti i dalje do uskrsnuca i uzašašca u nebo - umjesto predstavljanja Isusa Povijesti zapravo proklamiraju Isusa Vjere:
Ono što su kršcanske zajednice izvan Izraela s vremenom, a svakako nakon 70. godine n.e., pocele vjerovati O Isusu.

Imajuci to u vidu, cini se potpuno izvjesno da niti Isus niti njegovi ucenici nisu imali nikakve ideje o njemu kao išcekivanom Mesiji, Kristu, utjelovljenom Bogu, drugoj osobi u svetom Trojstvu ili spasenju koje dolazi covjecanstvu kroz njegovu žrtvu na Kalvariji.
Cak i Posljednja vecera, prvi put zabilježena u Pavlovim pismima ("Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noci kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i rece: fOvo je tijelo moje - za vas. Ovo cinite meni na spomen.Q" - Korincanima 11:23-27), vrlo bi vjerojatno mogla biti nešto u cemu ni oni koji su zaista bili u fizickom kontaktu s Isusom - Petar, Ivan i drugi ucenici - nisu sudjelovali.
U stvari, Didache, dokument židovsko-kršcenske zajednice iz drugog stoljeca - otkrio ga Filotej Bryennios 1873. - ne govori nam ništa o takvom dogadaju (kaže John Dominic Crossan).

Drugim rijecima:
Neposredni slijedbenici Isusa nisu bili Kršcani.
A nije ni Isus.

Tako s vecinom najvažnijih teoloških koncepata Kršcanstva u pitanju - Soteriologija (Isus kao spasitelj koji za nas ispašta) kao i Kristologija (Isus kao druga božanska osoba u Trojstvu) - Kršcanstvo je suoceno s velikom doktrinarnom krizom.

A isto tako i sa iznimnom prilikom i mogucnošcu za oporavak i obnovu.

Ukoliko bi se moglo osloboditi svojih površnih teoloških konstrukcija koje su, od Pavlovih dana, bile nametane i usadivane u jednostavna i savršena ucenja povijesnog Isusa.

Kršcanstvo tek mora otkriti um i transcendentalnu dimenziju svjesnosti Boga (ili svjesnosti Krišne) ili svog osnivaca koji je izjavio: "Kraljevstvo Božje nece doci vašim pažljivim promatranjem, niti ce ljudi reci: fEvo ga ovdje!Q ili: fEvo ga ondje!Q. Ta evo - kraljevstvo je Božje u vama." (Luka 17:21).

yo mam pasyati sarvatra sarvam ca mayi pasyati
tasyaham na pranasyami sa ca me na pranasyati...

"Za onoga tko svuda vidi Mene i Mene vidi u svemu, nikada nisam izgubljen niti je on ikada izubljen za Mene..." (Bhagavad-gita 6:30).

Doista: Kršcanstvo još nije niti pocelo.

Kolicina energije i ozbiljnog rada uloženog od istraživaca Novog Zavjeta u njihovoj potrazi za povijesnim Isusom impresivna je. Pocev od Hermanna Samuela Reimarusa (1694.-1768.) pa sve do današnjih dana.

Usporedujuci, povoljno naklonjeni, s našim vlastitim zakljuccima, došli smo do tog stajališta s jednog vrlo razlicitog polazišta: drevne bhakti tradicije Indije.

I takoder koristeci vrlo drugaciji alat: Guru, šastra i sangha;
Guru
- ono što je primljeno preko ucenickog naslijeda, u našem slucaju od Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swamija, ucitelja i samospoznate duše u Gaudiya Vaišnava-sampradayi, slijedu spoznatih ucitelja, koja dolazi od Brahme preko Madve i Sri Krišna Chaitanye pa sve do današnjeg doba.
Šastra - dokazi prikupljeni iz cjelokupnih Vedskih spisa.
Sangha - ono što naucimo prakticnom primjenom znanja u društvu bhakta.

Svakodnevno druženje s bhaktama, iskustvo velicine i krhkosti ljudskog života, plus suocavanje sa slicnim problemima i preprekama u smislu podjednako neprosvjetljenog vanjskog okruženja svakako su pojacali naše shvacanje toga,
kako je moralo izgledati - živjeti unutar revolucionarnog duhovnog pokreta - prije dvije tisuce godina.

Prakticiranje duhovnog života pod vodstvom cistog Krišninog bhakte nadalje nam je pomoglo da shvatimo da:
Isus voli Krišnu.
I Krišna takoder voli Isusa.

om ajnana-timirandhasya jnananjana-salakaya
caksur unmilitam yena tasmai sri-gurave namaha

Roden sam u najgušcoj tami neznanja i moj duhovni ucitelj mi je otvorio oci bakljom znanja. Odajem mu svoje ponizno poštovanje.

Prithu das Adhikary


PS:
Ukoliko imate bilo kakvih pitanja, pošaljite svoj e-mail na adresu:
PBrinkmann@pamho.net

Nastavite citati:

  1. Uvod
  2. Tko je bio Isus?
  3. Da li su Isus i Krišna ista osoba?
  4. Da li je obožavanje Isusa u skladu s obožavanjem Krišne?
  5. Razlika izmedu Isusa i Krišne.

O autoru
© 2002 Klaus Peter Brinkmann